Pojmovi 'digitalizacija poslovanja' i 'poslovanje bez papira' više nisu nikakva novost i duboko su ukorijenjeni u svakodnevnom životu, pa tako i u procesu lanca opskrbe. Razvoj informacijskih i digitalnih tehnologija omogućio je tvrtkama uštedu resursa, vremena, prostora, što u konačnici rezultira uštedom novaca. Da bi taj proces bio još efikasniji potrebna nam je i standardizacija takvih digitalnih rješenja.
Ad hoc pristupi rješavanju digitalizacije lanca opskrbe doveli su do situacije da gotovo svaki trgovački lanac to radi na svoj način. Tako imamo različito definirane digitalne procese nabave, različite formate poruka koje se razmjenjuju, različiti sadržaj u tim porukama. To u konačnici dobavljačima predstavlja noćnu moru jer se moraju prilagoditi svakom pojedinom kupcu.
Svemu tome dodatnu konfuziju unijeli su i informacijski posrednici. Zatvarali su svoje mreže i ograničavali pristup drugim informacijskim posrednicima. Stoga je dobavljač uz sve navedeno morao koristiti i usluge više informacijskih posrednika. Stupanjem na snagu Zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi, situacija se donekle popravila u segmentu razmjene računa, ali to je samo jedna u nizu od poruka digitalnom lancu nabave.